Eterično ulje paprene metvice – djelovanje i upotreba

Ako vam netko krene prodavati ulje peperminta nabrajajući njegove koristi, zaobiđite ga u širokom luku.

Riječ je o lošem, nestručnom prijevodu – hrvatski jezik, naime, ima svoj, precizan naziv za ovu biljku, i taj naziv glasi paprena metvica, a educirani aromaterapeuti, ili barem oni koji su pročitali nešto više od marketinških materijala brenda kojeg pokušavaju prodati, nikad neće reći ulje peperminta, već eterično ulje paprene metvice.

Isto vrijedi i za ulje mente i/ili ulje metvice. Bez botaničke preciznosti ne znamo iz koje vrste ili hibrida je eterično ulje dobiveno, pa onda ni kako djeluje.

Rod Mentha: velika, zbunjujuća i neposlušna obitelj

Rod Mentha pripada porodici Lamiaceae (usnača) i broji desetke vrsta te još više hibrida, jer se metvice u prirodi vrlo rado križaju same od sebe. Botaničari rod Mentha zato ponekad zovu “noćnom morom taksonomije” – dovoljno je da dvije vrste rastu blizu jedna drugoj, i već sljedeće sezone imate treću, posve novu biljku. Upravo je tako nastala i naša glavna junakinja, paprena metvica.

Sve metvice dijele obiteljske crte usnača: četverobridnu stabljiku, nasuprotne listove, sitne cvjetove skupljene u klasove ili pršljenove i ,za nas najvažnije, žlijezde s eteričnim uljem raspoređene po površini lista.

No unutar iste obitelji kemijski sastav ulja zna biti toliko različit da jedna vrsta liječi, a druga može ozbiljno naškoditi. Zato, prije no što uđemo u priču paprene metvice i njezinog eteričnog ulja, vrijedi upoznati neke njene najpoznatije rođakinje.

Metvica limunska (Mentha x citrata)

Nastala križanjem vodene metvice (Mentha aquatica) i klasaste metvice (Mentha spicata), limunska metvica u eteričnom ulju nosi visoke udjele linalola i linalil-acetata, istih molekula koje krase i pravu lavandu i bergamot. Za razliku od većine drugih eteričnih ulja roda metvica, ne sadrži neurotoksične ketone. Zato njezin miris nije oštar i mentolast, nego mekaniji, cvjetno-citrusast.

S obzirom na obilje estera, dobar je spazmolitik te djeluje blago sedativno i anksiolitički, a u aromaterapeutskoj praksi najčešće se koristi kod nervoze, nesanice te psihogenih tahikardija. Traženo je u kozmetičkoj industriji te je čest sastojak parfema.

Metvica klasasta – Spearmint (Mentha spicata)

Eterično ulje klasaste metvice umjesto mentola nosi karvon, čak 55 do 70% udjela, dok mentola gotovo da i nema, zbog čega je i blaže prema živčanom sustavu.

Katkad se preporučuje kao sigurnija zamjena za paprenu metvicu kod primjene kod djece, kako bi se izbjegao neurotoksični mentol, no tu valja biti oprezan, jer se na tržištu zna naći i kemotip bogat pulegonom, koji je – neurotoksičan. Slično kao i paprena metvica, koristi se kod dišnih infekcija i kao stomahik.

Metvica japanska (Mentha arvensis)

Poznata i kao njivska metvica ili cornmint, ova azijska vrsta industrijski je najvažnija metvica na svijetu, njezino ulje sadrži i do 70-80% mentola, toliko da se mentol iz njega doslovno izdvaja hlađenjem i kristalizacijom.

Poput paprene metvice, eterično ulje japanske metvice najčešće se koristi kod glavobolja i migrena, no zbog većeg udjela mentola ona je i neurotoksičnija, pa je nužan oprez pri korištenju, a primjena kod djece nije preporučljiva (mogući zastoji disanja).

Paprena metvica (Mentha x piperita)

Paprena metvica nije “prava”, izvorna vrsta u botaničkom smislu – ona je spontani hibrid vodene metvice (Mentha aquatica) i klasaste metvice (Mentha spicata), a znak “x” u njezinu latinskom imenu upravo to i govori.

U divljini se gotovo ne pojavljuje; gotovo sav uzgoj potječe od kontrolirane, vegetativne propagacije, jer paprena metvica u pravilu ne stvara klijavo sjeme.

Botaničar John Ray prvi ju je zapisao 1696. godine, opisujući je kao “Mentha sapore fervido et acri, Piperis aemulo” – metvicu vatrenog, oštrog okusa, koja se natječe s paprom. Baš odatle dolazi i hrvatski naziv. Ime Mentha x piperita formalno joj je 1753. godine dodijelio Carl Linné u djelu Species Plantarum.

Paprena metvica trajna je zeljasta biljka koja naraste do 80 cm, a širi se brzo i nametljivo, zahvaljujući brojnim nadzemnim i podzemnim vriježama (rizomima) kojima osvaja gredicu za gredicom – tko ju je jednom posadio u vrtu, zna koliko je teško zaustaviti. Stabljika joj je gola i četverobridna, kako i priliči usnačama, a pri vrhu razgranjena. Listovi rastu nasuprotno, duguljasto jajasti su, grubo pilastog ruba i dugi 4 do 7 cm, tamnozelene boje s ljubičastim naznakama na rubu i žilama. Sitni, blijedoružičasti do ljubičasti cvjetovi skupljaju se u guste, klasaste cvatove na vrhu stabljike. Bere se u doba početka cvatnje, kada je udio eteričnog ulja u listu najviši.

Uzgaja se nekoliko varijeteta i formi:

• varijetet officinalis forma rubescens, poznatiji pod trgovačkim imenom Mitcham, smatra se najkvalitetnijim i najčešće se uzgaja za destilaciju eteričnog ulja
• varijetet officinalis forma palescens, takozvana bijela paprena metvica, blažeg mirisa od Mitchama
• varijetet sylvestris forma rubescens
• varijetet vulgaris

U starijoj i engleskoj literaturi paprena metvica nosi i sinonime poput Mitcham mint, balm mint ili brandy mint, nazive koji uglavnom prate baš varijetet rubescens, po engleskom selu Mitchamu nadomak Londona gdje se stoljećima uzgajala najcjenjenija paprena metvica u Europi.

Metvica kroz povijest

U grčkoj mitologiji nimfa Menta (Minthe) bila je ljubavnica boga podzemlja Hada; kada je za to saznala ljubomorna Perzefona, pretvorila je suparnicu u neuglednu biljku bez mirisa, pa je Had, ne mogavši je vratiti u prijašnji oblik, barem podario metvici prekrasan miris kad god je netko dotakne ili zgazi.

Egipćani su metvicu polagali čak i u Tutankamonovu grobnicu, a Ebers papirus (oko 1550. pr. Kr.) opisuje njezino karminativno i probavno djelovanje.

Rimski povjesničar Plinije Stariji zapisao je da “sam miris metvice budi i osvježava duh”, rečenica koja, gotovo dvije tisuće godina kasnije, i dalje vrijedi.

U srednjem vijeku redovnici mediteranskih samostana pripremali su od metvice praškove za zube, a poznata opatica i travarica Hildegarda Bingenška posvetila joj je poglavlje u svojim spisima o ljekovitom bilju.

Komercijalna povijest paprene metvice počinje početkom 19. stoljeća u okrugu Wayne u državi New York, gdje su takozvani “kraljevi paprene metvice”, Hiram Gilbert Hotchkiss i Albert M. Todd, podigli prve velike destilerije uz kanal Erie. U to doba čistoća ulja nije bila marketinški slogan nego jednostavno standard, jer sintetski dodaci još nisu postojali.

Danas je slika drukčija: Sjedinjene Države proizvode oko 80% svjetske količine ulja paprene metvice, gotovo 2,6 milijuna kilograma godišnje, no velik dio te proizvodnje ide u prehrambenu i kozmetičku industriju, gdje se cijeni prije svega ujednačen okus, a ne terapijska vrijednost.

Paprena metvica kao čaj (infuz)

List paprene metvice sadrži 1–3% eteričnog ulja, no ono uopće nije glavni nositelj djelovanja čaja odnosno infuza – u vodenom pripravku otapaju se samo tragovi eteričnog ulja. List svoje probavno djelovanje najvećim dijelom duguje flavonoidima (luteolin, rutin, hesperidin) te fenolnim kiselinama.

Zahvaljujući dobro dokumentiranoj tradicionalnoj upotrebi, list paprene metvice jedina je vrsta metvice koju europska regulativa priznaje kao biljni lijek – kod dispepsije, nadutosti i gastritisa, a u tradicionalnoj fitoterapiji i kod blažih jetrenih tegoba, gdje djeluje blago koleretično.

Infuz se priprema od 1,5 do 3 grama suhog lista na 200 mL kipuće vode, uz desetminutno stajanje, tri puta dnevno između obroka.

Pripravci lista posve su sigurni za upotrebu, za razliku od eteričnog ulja.

Eterično ulje paprene metvice

Eterično ulje paprene metvice dobiva se destilacijom vodenom parom nadzemnog, cvatućeg dijela svježe ubrane biljke, a upravo je ono, ne list, predmet osam objavljenih kliničkih studija kod iritabilnog kolona i barem jedne studije kod migrene, na temelju kojih su regulatorne agencije uopće i dopustile njegovu medicinsku primjenu.

Kemija eteričnog ulja paprene metvice

Aromaterapeut mora poznavati molekulu s kojom radi, a kod paprene metvice ta je molekula mentol, čiji je “brat blizanac”, kako bi rekao Daniel Pénoël, 1,8-cineol – molekula koju je “priroda izumila” za dišni sustav i podarila je desecima različitih biljnih rodova, od suptropskih do umjerenih klimatskih pojaseva.

Mentol je, s druge strane, puno rjeđi dar. Priroda ga je smjestila samo u dvije vrste, obje unutar roda Mentha. U najtoplijim krajevima svijeta dominira japanska metvica s visokim udjelom mentola, dok umjereniji, hladniji pojasevi rađaju papreninu metvicu s nešto nižim, uravnoteženijim udjelom istog spoja.

Da bi se uopće moglo koristiti kao lijek ili sigurno terapijsko sredstvo, eterično ulje paprene metvice mora sadržavati:

• 30-55% mentola
• 14-32% mentona
• 2,8-10% mentil-acetata
• 1-9% mentofurana
• 3,5-14% cineola (1,8-cineola)
• manje od 4% pulegona i manje od 1% karvona

Ove brojke nisu birokratski hir.

Udio pulegona ono je što papreninu metvicu razlikuje od daleko opasnije mirisne metvice (Mentha pulegium), čije je ulje bogato upravo pulegonom povijesno korišteno za izazivanje pobačaja, uz cijenu teške, katkad i smrtonosne toksičnosti za jetru već pri desetak mililitara.

Viši udio karvona, s druge strane, odaje da se u bočici zapravo krije spearmint, klasasta metvica, a ne prava paprena metvica.

Eterično ulje paprene metvice u istraživanjima

Rijetko koje eterično ulje može se pohvaliti tolikom količinom objavljene literature kao paprena metvica. Na PubMedu se danas nalaze stotine radova, među njima i desetci randomiziranih, placebom kontroliranih kliničkih studija, što je za svijet fitoterapije i aromaterapije prilično impresivno.

Najbolje dokumentirano područje svakako je iritabilni kolon.

Meta-analiza iz 2019. godine, koja je objedinila podatke dvanaest randomiziranih studija s ukupno 835 sudionika, pokazala je da ulje paprene metvice gotovo dvostruko i pol povećava vjerojatnost globalnog poboljšanja simptoma u odnosu na placebo. Ranija istraživanja (Liu i suradnici, 1997.) potvrdila su da kapsule s eteričnim uljem paprene metvice  značajno smanjuju bol u trbuhu, nadutost i učestalost stolice u odnosu na placebo. Slično su pokazala i istraživanja kombinacije eteričnih ulja paprene metvice i kima, poznate pod imenom Enteroplant, kod neulkusne dispepsije. Kod nas su dostpne Pranarom Oleokapsule 3, s nešto drugačijim sastavom eteričnih ulja.

Druga veliko područe jest glavobolja. Njemačka istraživačka skupina oko H. Göbela dvaput je, 1994. i 1996. godine, dvostruko slijepim, placebom kontroliranim protokolima dokazala da lokalna primjena razrijeđenog eteričnog ulja paprene metvice na čelu i sljepoočnicama značajno smanjuje intenzitet tenzijske glavobolje – u jednoj je studiji učinak bio usporediv s 1000 mg paracetamola, uz odličnu podnošljivost i bez nuspojava.

Zanimljivo je i mikrobiološko lice ove biljke.

Mentol i menton pokazali su antibakterijsko djelovanje protiv desetaka sojeva bakterija, uključujući i sojeve otporne na antibiotike poput MRSA-e, kao i protiv Helicobacter pylori. Istraživanja opisuju i sposobnost ulja da ometa takozvani “quorum sensing” – kemijski jezik kojim se bakterije unutar biofilma dogovaraju i koordiniraju obranu; kad se taj razgovor prekine, bakterije teže grade svoje kolonije. Zabilježeno je i djelovanje protiv virusa herpes simplexa tipa 1 i 2 – ulje razgrađuje lipidnu ovojnicu virusa prije nego što se on uopće stigne “zakvačiti” za stanicu domaćina.

Zašto eterično ulje paprene metvice hladi?

Mentol ne mijenja stvarnu temperaturu kože ni za jedan stupanj. Umjesto toga, molekula savršeno pristaje u receptor TRPM8 – stanični senzor za hladnoću – i doslovno prevari živčani sustav da povjeruje kako je nastupio hlad. Ista molekula tangira i receptor TRPV3, zadužen za toplinu i bol, što objašnjava zašto nerazrijeđena kap metvice zna na trenutak zapeći prije nego što stigne ona poznata svježina.

Ta suptilna biokemijska gluma jedan je od razloga zašto Salvatore Battaglia u knjizi The Complete Guide to Aromatherapy paprenu metvicu opisuje kao izrazito učinkovit dekongestiv kod prehlada, gripe i sinusitisa. Dekongestivni učinak je velikim dijelom percepcijski trik istog onog receptora koji hladi kožu, a ne stvarno otvaranje nosnih prolaza (stvarno otvaranje dolazi od 1,8-cineola koji ima dokazano mukolitičko i ekspektorantno djelovanje – on stvarno pomaže razrjeđivanju sluzi.)

Eterično ulje paprene metvice – djelovanje i upotreba u maloj kućnoj ljekarni

Eterično ulje paprene metvice stimulira živčani sustav i podiže krvni tlak. Lokalno je snažan analgetik, te pomaže kod glavobolja, migrena, mišićnih bolova, reumatskih bolova, bolnih menstruacija i sl. Dermalno se primjenjuje i kod svrbeža kože (pruritisa) te kožnih alergija, a zna se naći i u recepturama za poticanje rasta kose.

Kako djeluje antibakterijski i antivirusno, koristi se i kod dišnih infekcija, najčešće kao dodatak uljima bogatim 1,8 cineolom (ravensara, eukaliptusi, kajeput…). Uzimano iznutra djeluje kao stomahik.

Daniel Pénoël u knjizi Natural Home Health Care Using Essential Oils donosi nekoliko preporuka za upotrebu eteričnog ulja paprene metvice, i to, nemojmo sad kolektivno pasti u nesvijest, često nerazrijeđenog!

• Kod udarca ili uboda –  jedna kap nanesena izravno na mjesto boli, uz lagano tapkanje, brzo ublažava bol; po potrebi se može ponoviti dva ili tri puta. Ruke potom obavezno treba oprati prije doticaja s očima.
• Kod glavobolje – lagani potezi po čelu, sljepoočnicama i iza ušiju, uz masažu zatiljka od baze lubanje prema ramenima; Pénoël ovdje često kombinira metvicu s pravom lavandom ili lavadninom.
• Kod mučnine ili morske bolesti – ponekad je dovoljno udahnuti miris ravno iz bočice; ako to ne pomogne, trag ulja na jeziku ili pomiješan s medom djeluje brže.
• Kod začepljenog nosa – tri kapi umiješati u dvije žlice gušćeg meda, pa onda takva mješavina uzeta u količini zrna graška na jeziku dekongestira nosne šupljine kroz ždrijelo; Pénoël savjetuje da se ovaj trik isproba prije posezanja za kapima za nos.
• Kod umora – paprena metvica je snažan opći stimulans, no baš zato je ne primjenjujte navečer niti je koristite kao izgovor za kroničan nedostatak sna
• Kod štucanja – trag ulja na prstu, nanesen s obje strane sedmog vratnog kralješka (tri kralješka iznad velikog vratnog kralješka na dnu vrata), često zaustavlja štucanje u roku od nekoliko sekundi do minute, bez potrebe za masažom.

Za dermalnu upotrebu kod svrbeža i manjih nadražaja kože, može se koristiti 1-2,5%-tna otopina u biljnom ulju, primjerice 5 do 10 kapi eteričnog ulja na 20 mL hladno prešanog ulja makadamije, badema ili marelice, nanesena u tankom sloju dva puta dnevno.

Kod migrene se poseže za nešto koncentriranijom otopinom, oko 10% (otprilike 40 kapi na 20 mL biljnog ulja), koja se nanosi na čelo, sljepoočnice i stražnji dio vrata, kod akutne boli svakih pola sata tijekom prva dva sata, a zatim svaka tri sata do prestanka boli. Ovakav se pripravak ne koristi preventivnonego isključivo kurativno, a važno je paziti da ne dođe u dodir s očima i područjem obraza.

Zanimljivo je da se u kliničkoj, medicinskoj aromaterapiji paprena metvica za inhalaciju zapravo rijetko koristi.

Kad je cilj boriti se protiv uzročnika prehlade ili bronhitisa, praksa radije poseže za eteričnim uljima koja imaju izraženije antibakterijsko i protuvirusno djelovanje na dišni sustav – ravensarom, čajevcem, niaulijem, kajeputom, eukaliptusima.

Paprena metvica pritom ostaje odličan izbor za brzu, kratkotrajnu inhalaciju kod glavobolje, umora, brain foga, dok kod infekcija dišnog sustava druga ulja preuzimaju glavnu ulogu, a paprena metvica je samo dodatak.

U difuzeru se također najčešće koristi kao dodatak drugim eteričnim uljima, primjerice za koncentraciju i fokus savršeno se slaže s eteričnimim uljima limuna i ružmarina kt. cineol.

Oralna primjena eteričnog ulja paprene metvice

Kad je riječ o unošenju eteričnog ulja paprene metvice na usta, francuska klinička aromaterapija, ko što smo vidjeli gore, takvu primjenu ne smatra tabuom. U toj se praksi kod blažih probavnih tegoba katkad sugerira uzimanje jedne do najviše dvije-tri kapi ulja, na malo šećera ili meda, nekoliko puta dnevno nakon obroka.

Za veće doze, kakve se rabe kod iritabilnog kolona (i do 0,2–0,4 mL, tri puta dnevno), francuska i srednjoeuropska aromaterapijska literatura izričito inzistira na crijevno-otpornim, enteričkim kapsulama, nikako ulje na jeziku ili u čaši vode, jer u tolikoj koncentraciji ulje nadražuje sluznicu jednjaka i želuca.

Eterično ulje paprene metvice – sigurnosne smjernice

Kad je riječ o dozvoljenim koncentracijama za dermalnu primjenu, engleska i američka aromaterapijska tradicija, čiji je jedan od najutjecajnijih glasova Robert Tisserand, tradicionalno je konzervativnija: za opću populaciju preporučuje se do 4% ulja u pripravku, a za osjetljiviju kožu i djecu i do deset puta manje, oko 0,1%.

Francuska klinička škola, kako smo vidjeli, poznata je po tome što u određenim, ciljanim, kratkotrajnim primjenama, poput nerazrijeđene kapi izravno na mjesto udarca u Pénoëlovoj kućnoj ljekarni, posve komfornim smatra i znatno više koncentracije.

Ni jedna škola pritom nije u krivu: jednostavno gledaju na isto eterično ulje iz različitih kutova, jedna naglašavajući opću, svakodnevnu sigurnost za širu populaciju, druga ciljanu, kratkotrajnu terapijsku snagu u rukama nekoga tko ulje dobro poznaje.

Bez obzira na to kojoj se školi priklanjate, nekoliko pravila vrijedi univerzalno:

• eterično ulje paprene metvice ne primjenjuje se na djeci mlađoj od godinu dana, a nerazrijeđeno se ne smije koristiti na djeci uopće
• inhalacije se izbjegavaju kod djece mlađe od sedam godina, osim uz nadzor stručne osobe
• oralna primjena izbjegava se uz lijekove za smanjenje kiselosti želuca (blokatore H2 receptora), osim u enteričkim kapsulama
• u prvom tromjesečju trudnoće oralnu primjenu bolje je posve izostaviti
• kod oboljelih od srčanih aritmija, žučnih kamenaca, upale žučnog mjehura ili teže oštećene jetre, oralna primjena zahtijeva prethodni razgovor sa stručnom osobom
• osobe s rijetkim nedostatkom enzima glukoza-6-fosfat-dehidrogenaze ulje ne smiju uzimati na usta
• ne smiju ga uzimati  osobe s visokim krvnim tlakom
• ulje nikada ne smije doći u dodir s očima; ako se to dogodi, oko treba isprati vatom natopljenom čistim biljnim uljem (a ne vodom) i po potrebi potražiti stručnu pomoć

Gdje kupiti kvalitetna eterična ulja?

Kvalitetna eterična ulja možete kupiti:

• online na www.terra-organica.hr
• u TERRA ORGANICA dućanu u Zagrebu, na adresi Antuna Bauera 16